Ljudski odnosi

Nastavljam niz tekstova inspirisan Rej Dalievom knjigom „Principles“.

Ljudski odnos se može svesti na dva različita tipa.

  • nastavnik – učenik;
  • ravnopravni odnos;

Iz ovoga vidimo da u zavisnosti s kim imamo interakciju možemo biti u tri uloge; možemo biti ili nastavni, ili učenik ili neko ko je ravnopravan sagovorniku ili saradniku.

Uloge koje je Dalio primetio su krajnje očigledne, ili ćemo od nekog nešto da učimo, pa ćemo da budemo učenik, ili mi znamo više od našeg sagovornika pa ćemo da budemo nastavnik, ili je naše znanje i iskustvo približno jednako znanju našeg sagovornika pa možemo da razmenimo iskustva i znanja i da ih uporedimo.

Do konflikta često dolazi jer uloge nisu jasno utvrđene. Često je slučaj da obe strane misle da imaju ulogu nastavnika, pa ne žele da slušaju šta druga strana ima da kaže, ili jedna strana misli da je ravnopravna, a druga misli da je nastavnik, i opet ne želi da čuje šta druga strana ima da saopšti, odnosno smatra da od druge strane nema šta da nauči.

Osobe otvorenog uma imaju sposobnost da se spuste na nivo učenika, čak i kada je evidentno da nisu, i uvek pruže sagovorniku priliku da ih nečemu nauči. Na taj način stiču poverenje sagovornika, ali i priliku da sagledaju problem iz više različitih uglova.

S druge strane, osobe zatvorenog uma, vođene svojim egom, koje veruju da su najpametnije na svetu, sebe iskljčivo stavljaju u poziciju nastavnika i isključuju mougćnost da nauče bilo šta od bilo koga.

Pitanje je, koliko bi pojedinac trebalo da bude oprezan kada na sebe uzima ulogu učenika?

Da li bi trebalo svakom da pruži priliku da ga nečemu nauči, kada znam da većina ljudi bira ulogu nastavnika, iako objektivno nemaju dovoljno znanja i iskustva za tako nešto?

Lično verujem da bi svakome trebalo pružiti priliku da nas nečemu nauči, jer tako bogatimo sebe, i otvaramo sebi vrata za bolje ljudske odnose, ali onog momenta kada utvrdimo da je neko šarlatan, odnosno da u određenom polju nema dovoljnu količinu znanja i iskustva, i da ne zna o čemu govori, trebalo bi okrenuti uloge; naravno, ako je druga strana spremna na tako nešto, a često nije, jer kad se uloge jednom postave, egoistični ljudi misle da su te uloge utemeljene.

Stoga, najbolji ljudski odnosi se ostvarju između ljudi otvorenih umova spremnih da menjaju uloge, dok bi sa egoističnim ljudima uvek trebalo biti na oprezu, posebno kada prvi put postavljamo naše uloge.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa