Nova avantura

Kad god nas čeka težak posao, naš mozak smišlja razne izgovore kako bi izbegao taj posao.

Iznenada ćemo dobiti želju da učimo strani jezik ili da učimo da crtamo, da plešemo, sviramo klavir, da otkrijemo najveće tajne univerzuma; šta god, samo da radimo ono što bi trebalo da radimo. Ovo stanje svesti je posebno poznato studentima koji spremajući ispite budu motivisani raznim projektima koji u tada izgledaju znatno primamljivije nego učenje.

Danas je mnogo lakše odlutati u pogrešne vode, jer su nam informacije dostupne svuda; na raznim blogovima, u elektronskim knjigama, jutjub kanalima i vrlo lako možemo da se zabavimo sticanjem novih veština ili planiranjem raznih projekata misleći da radimo nešto od velike važnosti dok je to u stvarnosti samo izgovor za izbegavanje obaveza.

Postoje ljudi koji celog života planiraju i počinju razne projekte, a kada dođe vreme za izvršenje posla, krenu da planiraju nešto novo, jer posao koji im predstoji na postojećem projektu deluje suviše težak; ja sam svakako jedan od njih, ali mislim da sam našao način da se izborim sa tim problemom.

Jedan od načina je da postavite pravila koja morate poštovati.

Napravite listu zadataka koje morate odraditi u toku dana i odaberite tri najvažnija koja morate uraditi po svaku cenu, a druge ćete uraditi ako za njih budete imali dovoljno vremena.

Na taj način ćete uspeti da uradite ono što je zaista bitno, a budući, „mnogo zabavniji“ projekti, će vam doći kao nagrada.

Često ćete iskusiti da nakon što odradite tri najvažnija dnevna zadatka, uopšte nećete imati volju da radite na vašem novom „boljem“ projektu, i to vam samo govori da je vaš novi projekat zapravo bekstvo od obaveza, a ne nešto u čemu bi ste za promenu uživali.

Druga stvar koju bi trebalo učiniti jeste da se fokusrati na dugoročne rezultate. Nemojte se obazirati da li vam nešto u datom momentru prija ili ne, već nešto radite ako će vam to doneti rezultate na duže staze.

Možda vam danas neće prijati da napišete 500 reči vašeg diplomskog rada, ili da pročitate 10 stranica knjige, ili da odete u teretanu, ali ako narednih 10 dana ili 30 dana, budete radili taj „mrski“ posao, dogodiće se dve stvar:

  • završićete projekat;
  • bolje ćete se osećati jer ste završili projekat, i bićete mnogo zadovljniji nego da ste krenuli u misiju učenja novog jezika ili učenja nuklearne fizike;

Kako god okrenete, oni koji stvaraju i zadaju sami sebi zadatke, su u konstantnoj borbi sa samim sobom. Vi ste ujedno i šef i zaposleni u vašoj firmi i vi ste najgori mogući šef, koji očekuje previše od svog zaposlenog, i najgori mogući zaposleni, koji zabušava koliko je god to moguće.

Neophodno je naći balans između te dve uloge koje ste zadali sami sebi.

Kada ste šef, i kada pravite planove, napravite ih tako da to odgovara prosečnom ljudskom biću i ostavite dovoljno vremena za aktivnosti koje nisu vezane za posao ili projekat.

Kada ste zaposleni, ispoštujte rokove, odradite posao valjano, tako da se ne zamerite šefu, ali ako je plan nerealan, trebalo bi to nagovestiti šefu i pomoći mu da ga modifikuje tako da vam odgovara.

Biti sam svoj šef nije lako, ali je još teže biti sam svoj zaposleni.

Ipak, mnogo je lepše to, nego biti nečiji šef i nečiji zaposleni; mnogo ćete se lakše dogovoriti sami sa sobom, nego sa nekim drugim.

Stoga, sami odaberite šta vam više odgovara.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa