Šta voliš da radiš?

Neki ideal modernog vremena je raditi ono što volimo i zarađivati dovoljno od toga da možemo da vodimo normalan život. Međutim, postoje ljudi koji nisu sigurni šta to vole da rade; ne zato što nikad nisu znali šta žele da rade, već zato što su zaboravili.

Dakle, ako niste sigurni šta želite da radite, pokušajte da se setite šta ste želeli kada ste bili dete? Kada smo imali 7,8 godina, niko od nas nije hteo da bude poštar, kasirka, ili da radici u fabrici sokova, što sam ja radio pre četiri godine. Svi smo hteli da radimo nešto u čemu bismo uživali da provedemo vreme.

A, onda se desila škola. Škole su najvećim delom odgovorne za ubijanje naše kreativnosti. U školi naučimo da slušamo, da govorimo samo kada nas pitaju i kada znamo tačan odgovor; ako nešto ne znamo ili pogrešimo, adekvatno smo kažnjeni zbog toga.

Nakon što izađemo iz takve škole, ostaju nam poslovi koji ne zahtevaju kreativnost, poput kasirke, čiji je jedini posao da pokupi novac od mušterije, bez ikakve greške, ili poštara, čiji je zadatak da dostavi pošiljku, opet bez greške.

Ne kažem da su ti poslovi manje vredni od nekih drugih, ali koliko su ti poslovi ljudski? Koliko će vremena proći pre nego što sve prodavnice završe sa kasama na kojima ćemo sami sebi naplatiti ono što smo kupili, ili ćemo jednostavno izaći iz prodavnice, senzor će skenirati sadržaj naše korpe i skinuti adekvatnu svotu novca sa našeg računa (Amazon već radi na tako nečemu). Koliko će vremena proći pre nego što dronovi zamene poštare? (Kineska kompanija JD već radi na tako nečemu).

Da bismo bili kreativni neophodno je da izgubimo strah od greške. Deca to imaju urođeno. Ako ne znaju odgovor, reći će makar šta, ali neće ćutati; dok ne prođu dovoljne razreda u školama i dok ne shvate da će im pogrešan odgovor doneti loše ocene, što će razljutiti njihove roditelje i vršnjaci će im zalepiti etiketi glupih.

Dakle, šta biste voleli da radite umesto repetativnog posla kog imate? Sigurno ste hteli nešto da postanete kada ste imali 7 godina. Setite se šta je to bilo i radite na tome.

Možda ste voleli da crtate? Pišete? Fotografišete? Plešete? Svirate neki muzički instrument? Pevate? Glumite? Kuvate?

Šta god da je u pitanju, počnite to kao hobi. Verujem da vaše veštine nisu na zavidnom nivou, ali vežbajte ih svakodnevno; bez obzira koliko godina imate; bilo ste u vašim dvadesetim, tridesetim, četrdesetim, a što ne i u osamdesetim.

Jednog dana, možda će vaš hobi prerasti u nešto veće i možda ćete moći da date otkaz na dosadnom poslu kog imate; zavisi isključivo od vas i od toga koliko truda uložite.

Ako mi ne verujete, pogledajte šta kaže ekspert za obrazovanje, Sir Ken Robinson.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa