Slučajnost

Svi veći supermarketi u Kini, posebno ovi na jugu koji su blizu mora, su opremljeni akvarijumima sa svežom ribom.

S obzirom da stanujem preko puta tržnog centra i supermarketa, svakodnevno idem u prodavnicu da bih doneo sveže namirnice, što bi značilo da sam u poslednjih godinu dana bar 365 puta otišao u supermarket.

Do prethodnog utorka nijednom nisam spazio ribu kako iskače iz akvarijuma i uz glasno „tap“ pada na pod prekriven pločicama. Zatim sam isti prizor spazio i u sredu i u četvrtak. Ono što je zanimljivo je da sam u sredu bio u drugom supermarketu.

Neko malo sujeverniji od mene bi pomisilio da je to neki signal kog mi univerzum šalje, jer kada izračunate koja je verovatnoća da riba iskoči iz akvarijuma tog momenta kada vi prolazite, ne jednom, nego tri dana za redom, dobijete jednu veliku nulu, praćenu zapetom sa još mnogo nula i tek nakon dugog niza nula stoji neka druga cifra.

To me je navelo da razmišljam o slučajnosti i koliko se ljudi često pokušavaju da pronađu njihova srkivena značenja.

Slučajnost nam je zanimljiva jer nam je teško da poverujemo da se stvari čija je verovatnoća izuzetno mala mogu desiti nama, ali verovatnoća od 1% je i dalje verovatnoća.

Slučajnost nema nikakav značaj dok se ne dogodi. Kada sanjamo nekog koga nismo dugo videli i ne sretnemo ga tog jutra na pijaci, zaboravimo i da smo ga sanjali, ali ako ga kojim slučajem sretnemo, u toku tog dana, svaki naš sledeći susret sa drugim ljudima će početi ovako:

Nećeš verovati šta mi se dogodilo!

Jer zaista, verovatnoća za tako nešto je mala, ali kad se dogodi volimo da pričamo o njoj i da joj pridajemo veliki značaj.

Iz slučajnosti su nastala razna sujeverja. Možemo sto puta da prođemo ispod merdevina i da se ništa ne dogodi, ali ako nam jednom padne kofa sa farbom na glavu, okrivićemo merdevine, a ne onoga ko je ostavio tu kofu na njima.

Slučajnost ponekad ima velike razmere da nas dovodi da zapitamo našu realnost. Dok sam pisao svoj roman, Krvavo zeleno, svaki put kada bih „ubio“ nekog lika u knjizi, umro je neko koga poznajem ili ko mi je bio blizak.

Ljudi umiru svakodnevno, i igrom slučaja, dogodilo se da je nekoliko ljudi koje sam poznavao umrlo te godine dok sam pisao taj roman. Ne mislim da iza toga postoji neko kosmičko značenje; jednostavno se dogodilo.

Još jedna zanimljiva priča o slučajnosti iz mog ličnog iskustva vezana je za jedan od mojih nadimaka u detinjstvu.

Kao srednjoškolac sam bio prilično ekscentričan sa svojim izgledom, pa sam farbao kosu; svaki put kada bih ja ofarbao svoju kosu, Freddie Ljungberg, bi ofarbao njegovu. Svaki put kada bih ja obrijao glavu, Freddie bi učinio isto. Stoga, mnogi moji prijatelji s kojima sam igrao fudbal su me zvali Freddie Ljungberg.

Za kraj, zamislite samo koja je verovatnoća da se rodite tog dana kog ste se rodili, na tom mestu na kom ste se rodili?

Ljudi se milenijumima rađaju svakodnevno i na raznim delovima planete, a lutrija je takva da ste se mogli roditi 10,000 godina ranije negde u centralnoj Africi i nikada ne biste imali prilike da pročitate ovaj članak, ali niste; roditili ste se gde god da ste se rodili.

Da bismo umanjili verovatnoću da vi budete vi, u računicu uzmite da se u testisima proizvede milione spermatozoida svakog dana i da je njihov životni vek svega 24 sata.

Stoga, koja je verovatnoća da spermatozoid koji je nosio vašu svest (pod uslovom da je tako nešto tačno) dospe prvi do jajne ćelije i to onog dana kada se ta jajna ćelija nlazi na pravom mestu i u pravo vreme?

Taj spermatozoid je imao žestoku konkurenciju i uz samo malo manje sreće i uz drukčiji tajming, mogao je završiti kao i bezbroj drugih, ali nije.

U poređenju s tim, riba koja iskače iz akvarijuma, dvoje ljudi koji menjaju frizuru, smrt koja se odigrava paralelno u fikciji i realnosti su puka svakodnevica.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa