Olimpijada stogodišnjaka

Ne, to nije nešto gde gomila matoraca sedi u invalidskim kolicima i pokušava da zadrži svoju balu iznad zemlje, to je nešto gde se stogodišnjaci takmiče u raznim sportskim disciplinama.

Jedini uslov za učešće na takvoj olimpijadi jeste da imate 100 godina i više.

Ne znam da li tako nešto postoji, i sigurno nisam izmislio taj koncept već sam za njega čuo od doktora po imenu Peter Attia i veoma sam zainteresovan da učestvujem na jednom takvom sportskom događaju.

Duboka starost

Svi mi želimo da doživimo duboku starost i da iskusimo ovaj svet što je duže moguće, ali nije poenta živeti dugo; bitno je živeti dugo i biti zdrav, vitalan i ne zavisiti ni od koga drugog.

Tako nešto zahteva dugoročno planiranje; planiranje za nešto što će se desiti za 20, 30, 40, 50 godina; nikada se ne zna.

Svakog dana imamo priliku da uradimo nešto što će se nakon 20 i više godina pozitivno odraziti na naše zdravlje, ali ipak biramo lakši put; da uživamo u kratkotrajnim zadovoljstvima koja ne doprinose našem zdravlju i dugovečnosti.

Uvek nam je lakše da kažemo da ćemo sutra da krenemo u teretanu ili da se vodimo primerom deda Steve koji je živeo 100 godina iako je pušio tri pakle cigareta dnevno i većinu svog vremena provodio na kafanskoj stolici; svi znamo bar jednog deda Stevu.

Ne kaže se džabe:

Pitaće te starost gde ti je bila mladost.

Istina je da genetika igra veliku ulogu kada je u pitanj u dugovečnost i da je deda Steva mogao da radi šta god hoće jer je osvojio džek pot na genetskoj lutriji, ali nije genitika sve; opšte je poznato da je za ispoljavanje genetskih predispozicija (bilo dobrih ili loših) neophodno stvoriti određene uslove.

Da bi neko ko poseduje talenat za muziku postao vrhunski pijanista morate mu obezbediti uslove; što podrazumeva izlaganje klavirskoj muzici, klavir, mentora, prostor i vreme za vežbanje,…

Isto tako, da bi neko ko poseduje talenat za kancer ili alchajmera postao neko ko će od toga da umre, morate mu obezbediti uslove; što podrazumeva lošu ishranu, loš san, nedovoljno fizičke aktivnosti, duvanski dim i druga kancerogena isparenja, mnoštvo stresa i manjak ljubavi… ukratko jedan prilično loš život.

Kao neko ko nije dobio na genetskoj lutriji kada su u pitanju bolesti (sa obe moje linije postoje učestali slučajevi kancera, dijabetesa i demencije), moram dodatno da budem na oprezu kada je u pitanju ispunjavanje uslova za učešće na olimpijadi stogodišnjaka;

U prevodu -4 ne želim da poslednje godine svog života provedem nekome na teretu, polu-svestan, i u agoniji.

Četiri stuba zdravlja

Ono što sam naučio slušajući razne doktore koji se bave istraživanjem dugovečnosti je da postoje četiri stuba zdravlja:

  1. Spavanje
  2. Isharana
  3. Fizička aktivnost
  4. Stess

Spavanje

Spavanje je veroatno najvažniji stub zdravlja. U toku sna se obavlja mnoštvo bitnih funkcija u našem mozgu i ako ga uskratimo za tako nešto taj organ će izubiti mogućnost da adekvatno reguliše aktivnosti jednog kompleksnog sistema poput ljudskog organizma.

Povodom spavanja, postoji nekoliko stvari koje možemo da uradimo da bismo poboljšali kvalitet sna:

  • trebalo bi spavati osam sati svakog dana;
  • sat vremena pre nego što odemo u krevet neophodno je da izbacimo bilo kakve ekrane iz upotrebe;
  • ne bi trebalo piti alkohol pre spavanja;
  • maske i čepovi za uši su od velike pomoći;

Ishrana

Kroz hranu unosimo energiju za pokretanje vozila koje nazivamo ljudsko telo i ako sipamo samo kvalitetno gorivo u njega, ako mu redovno menjamo ulje, i vodimo ga na servis, bolje će nas služiti; baš kao i pravi automobil.

Što se ishrane tiče postoji nekoliko stvari koje su bitne ako želimo da ostanemo zdravi:

  • trebalo bi izbegavati prerađene šećere i ugljene hidrate; znam, ovaj deo svima najteže pada jer svi volimo hleb, burek, kiflice i druge đakonije, ali nisu baš najbolji za naše zdravlje;
  • trebalo bi praktikovati periodični post (intermittent fasting), mislim da je u Srbiji neko skovao termin „hrono ishrana“, koji je potpuno na mestu. U prevodu u osam sati nagurajte 2-3 obroka i onda 16 sati nemojte jesti ništa osim vode, soli, kafe (bez šećera i mleka), i čaja (opet bez zaslađivača i mleka). Na taj način pokreće se nešto što se zove autophagy (ne znam kako se kaže na srpskom) i to je najkraće rečeno – reciklaža ćelija; zdrave ćelije pojedu bolesne i iskoriste šta se iz njih može iskoristiti;
  • ne bi trebalo jesti ništa između obroka;
  • neki savetuju da se bar dva puta godišnje praktikuje duži post od 3-7 dana; što znači da bar 72 sata ne jedete ništa osim vode, kafe i soli; tada je efekat reciklaže ćelija znatno veći. Probao sam, preživeo 72 sata, kao što vidite; ništa strašno;

Fizička aktivnost

Što se fizičke aktivnosti tiče, tu je sloboda izbora veća. U principu, radite ono što volite (basket, fudbal, plivanje, trčanje, HIIT, teretana,… ili kombinacija toga) minimum 4 puta nedeljno u trajanju od 40 minuta.

Šetanje nije fizička aktivnost već puko hodanje, osim ako vam od toga naglo skoči puls, ali čak je i šetanje bolje od konstantnog sedenja; naša tela su jednostavno stvorena za kretanje i ako ih ne koristimo, zarđaju.

Stres

Ironično je da u danešnjem vremenu imamo najmanje potrebe za stresom, a izloženi smo mu više nego ikada.

Stres je dobra stvar kada smo životno ugroženi možemo da trčimo brže nego ikada.

Međutim, u današnjem vremenu, ne preti nam opasnost od divljih zveri, ali se zato često brinemo o tome šta drugi misle o nama, da li ćemo uspeti da udovoljimo nadređenima, ili o nekim drugim stvarima na koje ne možemo da utičemo, i na žalost te naše brige izazivaju istu reakciju kao kada nas juri divlja zver.

Organizam može da bude u dva stanja:

  • Stress, kada se borimo za goli život, ili se brinemo šta komšija misli o nama;
  • Stanje rasta, kada nam ništa ne preti;

Nažalost, većina nas je hronično pod stresom što se veoma loše odražava na naše zdravlje. Kao što se da primetiti, stres je komponenta na koji najmanje možemo da utičemo, ali postoje stvari koje mogu da doprinesu nižoj dozi stresa kao na primer:

  • meditacija
  • izbegavanje ljudi i situacija koji nam povećavaju nivo stresa
  • drugi, razni vidovi relaksacija poput masaža, slušanje muzike, šetnje u prirodi,…
  • promena posla ili sredine

Mentalno zdravlje

Pored četiri stuba zdravlja, koja u velikoj meri doprinose fizičkom zdravlju, neophodno je imati u vidu i mentalno zdravlje.

Iskreno verujem da mozak, baš kao i telo, moramo da treniramo kako bi ostao u formi. Postoji mnoštvo načina i malih stvari koje možemo svakodnevno da uradimo kako naš mozak ne bi zakržljao.

Na primer, možemo da čitamo knjige, da vodimo dnevnik ili blog, da rešavamo ukrštene reči, sudoku, igramo šah, da učimo strani jezik, da stičemo nove veštine, da sviramo neki muzički instrument; najkraće rečeno da rešavamo zanimljive probleme, a mogućnosti su beskonačne.

Dakle, ako želite da učestvujete na olimpijadi stogodišnjaka, ovo su koraci koje možete odmah da preduzmete.

Dakle, vidimo se za 67 godina ili ne?

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa