Opštenarodno veselje

Svečari, 18. rođendan, svadba, 1. rođendan, krštenje, ispraćaj u vojsku (nešto sam načuo da će ga služenje vojnog roka ponovo biti obavezno)…

Ljudi prave gozbe i takmiče se ko će imati više zvanica, ko će imati bolji bend, ko će imati bogatiju i ukusniju trpezu. 

Iako to sve zvuči lepo; prijatelji i rodbina se okupi i proslave izvesne događaje, zabave se i svako ode kući punog stomaka i zadovoljan, da li je zaista tako?

Koliko ljudi podiže kredit da bi napravilo opštenarodno veselje? Koliko ljudi ostavi šest čekova na kasi kada kupuje hranu i piće za svečare? Koliko ljudi otplaćuje jednu gozbu narednih šest meseci, godinu dana, ili možda više?

Zar je zaista neophodno potrošiti pare koje nemamo na nešto bez čega možemo? Gde drugo smo taj novac mogli uložiti umesto u jedan dan, jednu večeru za gomilu ljudi koji će taj događaj zaboraviti već iduće nedelje, a mi ćemo ga otplaćivati narednih nekoliko meseci?

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa