Na šta se sve čovek navikne

Da li ste se ikada zapitali na šta se sve čovek navikne?

Npr. nakon tri godine života u Kini, meni je potpuno normalno da me niko ništa ne razume i da ja nikoga ništa ne razumem, ali se snalazim i živim potpuno normalno. (OK, ne mogu da se objasnim sa frizerom da ne treba da mi brije obrve, ali nije toliko bitno.)

Ljudi su sposobni da se naviknu na koješta.

Konc logor, na primer. Nakon nekog vremena to postane svakodnevica i život nekako teče mirno čak i u najneljudskijim okolnostima.

Robovlasništvo. Nakon nekog vremena postane normalno da poseduješ neke ljude koji rade sve ono što se tebi ne radi baš kao što njima bude potpuno normalno da imaju svoje vlasnike.

Borba gladijatora. Gledati ljude kako se bore sa lavovima je bio vid zabave u starom Rimu. Potpuno normalna na stvar na koju su se svi navikli i malo ko se zapitao da li je to normalno.

Severna Koreja. Potpuno je normalno biti izolovan od sveta i misliti da je tvoj vladar zapravo Bog.

Kineski zid. Potpuno je normalno da određeni delovi interneta budu blokirani i ne dovodiš u pitanje da li je to ispravno. Koristiš ono što ti je dostupno.

Minimalac u Srbiji. Potpuno je normalno odreći se svakog vida zadovoljstva i živeti od danas do sutra. Svi oni koji žele više su preambiciozni i alavi.

Inkvizicija, bilo koji vid diktature, nasilje u porodici, alkoholizam, narkomanija, depresija, invaliditet, beskućništvo…

Primera je bezbroj, ali se iz priloženog se da zaključiti da se ljudi uglavnom naviknu na loše.

Na dobro se nema potrebe navikavati, jer na udobne cipele se ne navikava već samo na one što žuljaju.

Da li vi imate neke primere navikavanja?

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa