Kako da odredite prioritete

Negde oko jula prošle godine sam počeo svoj blog. Prvobitna ideja je bila da objavim jedan članak nedeljno kada imam dovoljno vremena za pisanje. Što je uglavnom utorkom i sredom kada ne radim u školi.

Takođe, počeo sam da pratim Set Godina, i on me je bio inspirisao da razmislim o dnevnom blogu. Mislio sam, dobro, ukoliko on može, što ne bih i ja mogao?

To je bilo upravo ono što sam uradio; počeo sam svakodnevno da pišem i objavljujem članke na blogu.

Isprva je bilo lako, ali je se vremenom zakomplikovalo.

Dobio sam više časova u školi jer privatne škole engleskog u Kini leti imaju najviše posla. To me je dodatno iscrpelo, ali nisam odustajao.

Ustajao sam sve ranije ne bih li izvršio sve svoje obaveze ali se dešavalo da ponekad ne mogu da ustanem kada bih hteo i tada bih morao da preskočim neke od svojih obaveza.

Najveći problem je nastao kada je trebalo da biram između bloga i fikcije; uvek bih birao blog jer sam obećao sebi da ću objavljivati dnevno.

Kada bih video da imam novog pretplatnika na blogu, novi aplauz na Mediumu dobio bih novu energiju ali bih istovremeno zaboravljao na pisanje fikcije.

Što bih više odlagao pisanje romana, sve mi je teže postajalo da nastavim tamo gde sam stao.

Ipak, to nije bio jedini problem. Ponekad, ne bih znao šta da pišem na blogu pa bih pisao kratke, bezvezne članke od kojih niko nije imao koristi, ali bih se ipak osećao srećnim jer bih objavio nešto. Igra objavljivanja je postala moj najveći prioritet po pitanju pisanja.

Ne mogu svu odgovornost da svalim na gospodina Godina. On me je isnpirisao da radim nešto izvanredno. Problem je bio u mojoj nesposobnosti da odredim prioritete.

Ja sam, i uvek sam bio, neko ko voli da piše fikciju. To je ono u čemu najviše uživam. Kada sam u zoni i kada pišem sve što možete da čujete je zvuk moje tastature i ne postoji ništa što može da me izbaci iz tog sveta; ili sam bar mislio da je tako.

Misleći da sam romanopisac koji usput piše članke za blog, ispostavilo se da sam bloger koji misli da piše romane.

Ne mogu da kažem da nisam uživao u blogu, ali to nije ono što želim da bude moja jedina okupacija.

Prevashodno, želim da budem romanopisac koji će usput da podučava umetnost i tehiniku pisanja, kao i biznis objavljivanja knjiga.

Što sam manje provodio vremena pišući fikciju više sam upadao u depresiju i to se odrazivalo na moje blogove. Često bih pisao o blokadama i pokušavao bih da motivišem druge da pišu dok istovremeneo nisam mogao da završim svoj roman.

Za vreme Kineske nove godine, odlučio sam da prevedem jednu od svojih kratikih priča. Tada sam shvatio koliko mi nedostaje fikcija, stvaranje sveta, druženje sa svojim ludim likovima, ulaženje u njihove cipele, da osećam ono što oni osećaju, ali takođe uređivanje fiktivnog dela.

Ukoliko pratite moj blog, mogli ste da primetite da sam nestao na neko vreme. Ukoliko ste brinuli, nisam umro, niti bilo šta slično tome. Jednostavno mi je trebalo malo vremena da se saberem.

Seo sam i zapitao se:

Šta zaista želiš? Ukoliko postoji samo jedna stvar kojom bih želeo da se bavim, šta bi to bilo?

Odgovor je bio više nego jednostavan:

Da pišem romane.

Iduće pitanje je:

Zbog čega radiš to što radiš? Da li zaista želiš da pišeš romane ili želiš da pišeš blogove? Uživaš u oboma, ali moraš da odabereš jedan koji će ti biti prioritet.

I odabrao sam, roman. Pisanje romana nije puko piskaranje; ono podrazumeva čitanje, izučavanje zanata, i velemajstorskih dela, a to zahteva mnogo vremena i energije.

Nisam odustao od bloga. Zapravo, postavio sam sebi realističan cilj. Napisati jedan članak nedeljno.

Možda jednog dana, kada budem mogao da živim isključivo od svog pisanje se budem vratio na dnevno pisanje bloga, ali sada, kada imam porodicu, posao i kada pokušavam da održim zdrav životni stil, svakodnevno pisanje bloga se čini nemogućim.

Ukoliko se nalazite u sličnoj situaciji, i ukoliko imate problema da završite roman, zapitajte se šta se nalazi između vas i vašeg završenog romana i pokušajte da odstranite ili zaobićete vaše prepreke.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa